Cikloturizam se u Europi već godinama profilira kao jedan od najbrže rastućih oblika održivog turizma, a zemlje poput Hrvatske pokazale su kako se strateškim planiranjem, infrastrukturom i suradnjom lokalnih zajednica može stvoriti snažan i prepoznatljiv turistički proizvod.Bosna i Hercegovina, s iznimno raznolikim krajolicima, bogatom kulturnom baštinom i autentičnim ruralnim prostorima, posjeduje velik, ali još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal u ovom segmentu turizma.O mogućnostima razvoja cikloturizma u Bosni i Hercegovini, usporedbi s hrvatskim iskustvima, ulozi lokalnih zajednica te važnosti prekogranične suradnje razgovarali smo s Nedom Pinezićem, dugogodišnjim turističkim stručnjakom, promotorom održivog i aktivnog turizma te sudionikom brojnih regionalnih i međunarodnih projekata vezanih uz cikloturizam.
1.Kako danas vidite poziciju Bosne i Hercegovine u odnosu na Hrvatsku kada govorimo o cikloturizmu i aktivnom turizmu općenito?
Bosna i Hercegovina, iako još nedovoljno etablirana kao destinacija aktivnog turizma zapravo je predisponirana, predodređena upravo najviše za ovu vrstu turizma. Moj prijatelj Tim Clancy mi je pri prvom pozivu u BiH rekao : „Vidjet ćeš, BiH te je jedan veliki „nacionalni park“, cijela zemlja bi mogla biti jedan zaštićeni prirodni krajolik, toliko je priroda jedinstvena i lijepa“. Bio je u pravu. Činjenica je da danas imamo već dobro razvijenu planinarsku scenu, alpinizam, rafting, dužinska pješačenja, biciklizam kao sport… Cikloturizam ima više oblika a zajednička mu je karakteristika dobra umreženost specijaliziranih agencija, ciklovodiča, smještajnih objekata s Bike Friendly standardima. Cikloturizam je manje naslonjen na sport – biciklistički sport, a više na avanturizam, istraživanje destinacije biciklom uz sve one elemente ugodnog boravka. Tu je Hrvatska još uvijek u prednosti, cikloturizam je već solidno razvijen, dok je u BiH biciklistička – sportska scena rekao bih ovog trenutka ravnopravna ali s tendencijom da nadmaši scenu u Hrvatskoj.
2. Hrvatska je posljednjih godina uložila značajna sredstva u razvoj cikloturističkih ruta i infrastrukture. Koje biste hrvatske modele smatrali najprimjenjivijima za Bosnu i Hercegovinu?
Prvi značajan pomak u Hrvatskoj su napravile turističke agencije koje su specijalizirane isključivo za cikloturističke ture. Autobusne grupe su vrlo značajne i dolaze uglavnom u proljeće i jesen. Poseban fenomen su brodsko – biciklističke ture koje su dominantne od lipnja do listopada. Ove ture koje su se razvile po cijelom Sredozemlju ali i šire krenule su iz Hrvatske. Brod s kabinama za spavanje je „pokretni smještaj“ za cikloturiste i bicikle koje prebacuje od otoka do otoka. Po otocima se voze organizirane ture u pratnji specijaliziranih vodiča.To je vrlo ozbiljan i dobro organiziran posao s jakom logistikom. Agencije koje rade ovakve ture imaju na raspolaganju 600 i više sad već gotovo isključivo e bicikala. Po utjecajem ovih kretanja i pojedine turističke destinacije su počele raditi na biciklističkoj infrastrukturi. Trasirane su MTB staze, izgrađene su asfaltirane biciklističke staze, tiskane karte, napravljene aplikacije. Privatni se sektor također uključio sa servisnim sadržajima poput servisa za e bicikle, transporta velikog broja bicikala za grupe, vodičkim službama i slično. Uvedeni su i „bike friendly“ standardi za smještajne jedinice, osobito za smještaj u domaćinstvu, u kampovima i hotelima. Istra u svemu ovome prednjači pred ostatkom Hrvatske. Mi na otoku Krku također imamo solidan razvoj javne i privatne infrastrukure za cikloturizam.
3. Koji su ključni elementi uspješne cikloturističke destinacije i gdje BiH trenutno stoji u odnosu na te standarde?
Ovo je dobro pitanje na koje odgovor moramo potražiti u razvijenim biciklističkim i cikloturističkim destinacijama. To su u prvome redu Njemačka u kojoj glavnu riječ vodi najjača biciklistička asocijacija na svijetu ADFC (Allgemeine deutsche Fahrrad club). Standarde koje ADFC postavlja i promovira kao ključni partner Savezne njemačke vlade, slijede svi ostali. Da bi destinacija bila prepoznata kao cikloturistička, jednostavnim jezikom rečeno, biciklisti moraju biti poštovani kao ravnopravni sudionici u prometu sa svom pratećom infrastrukturom i sa svim potrebnim servisima. Izuzetno je važno izdvajanje prometnih koridora za bicikliste od prometnica za motorna vozila, označavanje biciklističkih ruta po trasama koje su sigurne za promet i na kojima ima biciklistima a posebno cikloturistima svih potrebnih sadržaja. Naveo sam već Istru kao primjer iz Hrvatske ali tu su i Trentino Alto Adige u Italiji, Bodensee na tromeđi Austrije, Njemačke i Švicarske, sjeverne njemačke pokrajine, Holandija, Austrija, Danska … Europska Unija snažno potiče ciklomobilnost i neke su zemlje dobro iskoristile fondove za razvoj infrastrukture ali i za školovanje, osposobljavanje pružatelja usluga da budu spcijalizirani za cikloturiste.
4. U svojim javnim nastupima često naglašavate važnost povezivanja kulturne i prirodne baštine s biciklističkim rutama. Koliki potencijal BiH ima u tom segmentu?
Upravo tu je najveća snaga BiH. Na tom konceptu se razvija cikloturizam u Švicarskoj, na primjer. Bicikl je u ovom slučaju odlično prometno sredstvo za snažan doživljaj destinacije. Biciklom se krećete dovoljno brzo da ispunite planarina dnevnu rutu i dovoljno sporo, bez buke da biste mogli bilo gdje stati, uživati u netaknutoj prirodi. Ovdje također ima izazova ali i dobrih poslovnih prilika poput prijevoza prtljage cikloturista na turi, zatim čuvanje bicikala u posebnim box garažama na mjestima gdje se cikloturist mora odvojiti od svog bicikla (spilje, stare urbane jezgre, kulturno – povijesni spomenici, muzeji, sakralni objekti i slično).
5. Projekti poput Ćirine pruge, Blidinje BIKE Festivala i cikloturističkih ruta u Hercegovini dobivaju sve više pažnje. Kako ocjenjujete njihov doprinos stvaranju cikloturističkog brenda BiH?
Manifestacije i projekti koje ste naveli a iza kojih stoje najveći entuzijasti razvoja aktivnog turizma koje ja znam, od presudnog su značaja za stavljnje BiH na svjetsku mapu cikloturizma. Iz godine u godinu jača njihova vidljivost, polako postaju „brand“. Nadam se da će svi, iz javnog i privatnog sektora turizma udružiti svoje snage u snažnu promociju ovih brendova jer oni su lokomotiva razvoja cikloturizma u BiH.
6. Sudjelovali ste u projektima poput Cycling Rural. Kada govorimo o prekograničnim projektima poput Cycling Rural ili tematskih ruta, koliko su takve suradnje važne za širu promociju destinacije? Može li BiH na tome graditi razvoj svog cikloturizma općenito?
Međunarodna, osobito prekogranična suradnja je iznimno važna. Kroz takvu se suradnju dijeli znanje, proširuje krug ljudi važnih za razvoj cikloturizma, nudi se šire područje atraktivnih cikloturističkih ruta na trećem tržištu, potiče se domaće i tržište iz susjednih zemalja i zemalja partnera. Ovakvi projekti su jako dobri i dobro su iskorišteni u BiH.
7. Što su, prema vašem iskustvu, najveće prepreke razvoju cikloturizma — infrastruktura, promocija, institucionalni okvir ili nešto četvrto?
Pa sve navedeno. Ako idemo redom, bilo bi dobro promovirati nešto što je infrastrukturno spremno za prihvat cikloturista. Tu dolazimo do institucija koje su spremnije djelovati regulatorno nego ulagati u infrastrukturu makar je ciklomobilnost zapravo dio mobilnosti stanovništva kao dopuna sustavu javnog prijevoza. Ali iznad svega jasno određenje o razvoju cikloturizma na svim razinama. Na žalost i kod nas se još može čuti oprečnih razmišljanja pod izlikom da su „biciklisti smetnja na cesti“.
8. BiH nudi raznolik teren – od planina do kulturno-povijesnih gradova. Koje bi regije imale najveći potencijal da postanu prepoznatljive cikloturističke destinacije izvan okvira Bosne i Hercegovine?
Mislim da je Hercegovina spremna brendirati se kao „hinterland“ jadranskog mora, destinacija koja može iz mase turista na Jadranu privući one željne aktivnog odmora u prirodi. Na sličan način još osamdesetih godina prošlog stoljeća su Britanci i Holanđani kombinirali boravak sedam dana na hrvatskom Jadranu i sedam dana u planinama Slovenije. I danas je to praksa ne malog broja turista. Neki na Sjevernom Jadranu izabiru naš Gorski kotar, neki Sloveniju, neki Austriju. Za velikih ljetnih vrućina ugodniji je boravak u brdsko – planinskom području s izletima na kupanje na more. Također i aktivnosti u prirodi su ljeti ugodnije na takvom području nego na Jadranu.
9. U Hrvatskoj je obiteljski smještaj bio važan pokretač cikloturizma. Može li se isti model uspješno primijeniti u BiH, s obzirom na strukturu smještajnih kapaciteta i turizma?
To je logičan izbor. Smještaj u domaćinstvu je moguće u vrlo kratkom vremenu organizirati na bilo kojem području gdje ljudi žive. Puno lakše nego graditi poseban smještaj. Ovaj mali, „craft“ smještaj je fleksibilan, prilagodljiv potrebama turista, otvoren za boravak kroz cijelu godinu. To vrijedi za individualne goste i male grupe. Velike grupe cikloturista (50 i više) trebaju skupno organiziran smještaj i tu se neke vrste smještaja s više kapaciteta mogu spcjalizirati i ojačati poslovanje kroz ovaj segment.
10. Koliko su standardi poput Bike Friendly Standarda ključni za privlačenje ozbiljnijih cikloturista i može li se njihov razvoj ubrzati u BiH?
Standard je važan ne zbog toga da se njime „hvalimo“ već da ga poštujemo i da cikloturisti o njemu pišu pozitivne recenzije. Ovaj standard je potpuno usklađen s najboljom svjetskom praksom i može biti odlačan „jezičac na vagi“ za privlačenje cikloturista. Treba ga poštivati, kontrolirati, promovirati. Važno je da se BFS usluge prošire na što šire područje kako bi se upravo po tim točkama mogle planirati cikloturističke ture.
11.Kako male lokalne zajednice mogu najviše profitirati od cikloturizma i što bi im savjetovali kao prvi korak?
Cikloturizam bilježi stalni rast osobito nakon uvođenja e bicikala jer se njima služi starija populacija koja ima više slobodnog vremena i novaca. Samim time cikloturistička sezona traje znatno duže od klasične sezone godišnjih odmora povezanih sa školskim praznicima. Dobrom strategijom male zajednice mogu vrlo brzo biti prepoznate kao „raj za cikloturiste“. Pogotovo ako se razviju dodatne usluge po mjeri određene publike (na primjer wellness ponuda nakon bicikliranja). Prvi korak je usaglašavanje interesa svih dionika lokalne zajednice prema istom cilju. Želimo li razvoj cikoturizma ? jesmo li spremni uložiti svje vrijeme i novac u osposobljavanje objekata i osoblja za BFS ? Slijedi izrada jednostavnog strateškog i akcijskog plana, podjela zaduženja, odabir koordinatora, osiguavanje „stavki u proračunu“ svih institucija i svih razina vlasti.
12. Ako biste morali navesti tri najvažnije preporuke za ubrzani razvoj cikloturizma u Bosni i Hercegovini u narednih pet godina – koje bi one bile?
Slušajte i poduprite ljude poput Tonija Zorića, Ivana Jurilja, Mariju Vukoja Lastvić. Iza ovih troje stoje još mnogi vrijedni ljudi koji već godinama utiru put razvoju cikloturizma. Treba slijediti njihov trag.
Cikloturizam.ba
