Život piše romane, a roman o jednoj ruskinji koja se preselila na Balkan mogao bi postati i putopisni. Donosimo kratki intervju sa Dianom Tuchs umjetnicom iz Sankt Peterburga koja se 2022. preselila u Beograd koji joj je postao novi dom. Balkan ju je osvojio svojom toplinom i prirodnim ljepotama, ali i onim što je najbitnije za ovu priču, biciklističkim stazama koje jednostavno ostavljaju bez daha. Jedna od takvih staza je i Ćirina pruga koja je oduševila i Dianu, umjetnicu iz Sankt Peterburga sa adresom u Beogradu.
1. Diana, dok mnogi ljudi napuštaju balkanske zemlje, ti si se preselila na Balkan. Kako se to dogodilo i zašto baš Balkan?
Pozdrav! Moje ime je Diana Tuchs i porijeklom sam iz Sankt Peterburga u Rusiji. Umjetnica sam i majka dva sina. 2022. godine moja obitelj je morala napustiti zemlju u roku od samo nekoliko dana – sve se dogodilo vrlo iznenada, gotovo bez vremena za razmišljanje. Prvi put sam došla u Beograd kada smo se tamo preselili živjeti.
Za mene je bilo vrlo važno da moja djeca odrastaju u mirnom i sigurnom okruženju. Odabrali smo Srbiju jer se ovdje prema Rusima odnosi toplo, a dijelimo mnoge sličnosti u kulturi, religiji i mentalitetu. Iskreno, još uvijek sam jako zahvalna ovoj zemlji na gostoprimstvu i ljubaznosti.
Balkan me osvojio svojim ljudima i svojom prirodom – bez pretjerivanja, to su njihova najveća blaga.
2. Velika si ljubiteljica biciklizma. Koliko si zadovoljna rutama na Balkanu?
Za mene je bicikl način putovanja i otkrivanja novih mjesta. U tom smislu, Balkan je savršen. Gotovo svaki tjedan vozim bicikl vlakom i idem na cjelodnevni izlet negdje u Srbiji, vozeći 100-150 km kroz prekrasne krajolike.
Postoji mnogo mirnih cesta s vrlo malo prometa, pa se vožnja ovdje osjeća mirno i ugodno. Možete uživati u prirodi umjesto da svake minute razmišljate o automobilima. Ovo je zaista prekrasna regija za biciklističke izlete.
3. Posebno nas je zanimalo i to što si vozila Ćiro stazom u Bosni i Hercegovini. Kakvi su bili tvoji dojmovi?
Iskreno, nisam ni očekivala kako takva biciklistička ruta postoji na Balkanu. Kad smo saznali za Ćiro stazu, odmah smo je htjeli isprobati. Okupili smo grupu od šest osoba, također Rusa, utovarili bicikle u automobile i odvezli se do Mostara kako bismo se vozili rutom.
Srećom, nije nam trebala viza za ulazak u zemlju, pa je putovanje bilo lako organizirati. Pokazalo se kako je to jedna od najboljih ruta bez automobila kojima sam se vozila na Balkanu.
Jedan trenutak koji nikada neću zaboraviti bio je prvi put u životu voziti bicikl kroz pravi željeznički tunel – osjećakla sam se vrlo neobično, gotovo kao u avanturističkom filmu.
Još jedan lijep bonus bio je taj što ruta prolazi nedaleko od Neuma, pa smo iskoristili priliku otići tamo i vidjeti more.
4. Kako Ćiro stazu uspoređuješ s drugim dugim rutama kojima si vozila?
Ova ruta djeluje vrlo mirno i atmosferično. Vozite se starom željezničkom prugom, gotovo bez automobila uokolo, a osjeća se kao da vrijeme usporava – ponekad čak kao da ste zakoračili u neko drugo doba.
Budući kako je cesta izgrađena za vlakove, nema strmih uspona, nagibi su glatki, a zavoji blagi. Za bicikliste je to ogromna prednost – možete voziti na velike udaljenosti bez iscrpljujućeg napora i jednostavno uživati u putovanju.
5. Što bi osobno poboljšala na Ćiro stazi?
Vozila sam gravel bicikl sa širokim gumama, ali unatoč tome, na nekim dionicama sam morao malo hodati. Nije bio veliki problem, ali površina bi mogla biti glatkija na nekoliko mjesta.
Tuneli su vrlo atmosferski i lijepi, ali dodavanje rasvjete vjerojatno bi ih učinilo sigurnijima, posebno za turiste koji nemaju jaka svjetla za bicikle.
Također bi bilo korisno dodati znakove koji pokazuju gdje se može pronaći pitka voda. I naravno, biciklisti su uvijek sretni kada postoji mjesto uz rutu za kupnju vode ili grickalica.
Vozili smo se u nedjelju, sve trgovine su bile zatvorene i prilično dugo nismo imali gdje nadopuniti zalihe hrane. Srećom, vlasnik jednog bara nam je dopustio da uđemo u zatvorenu trgovinu i kupili smo ogromnu zalihu čokoladica za cijelu grupu. To nam je doslovno spasilo putovanje.
6. Želiš li možda ponoviti ovu avanturu?
Definitivno. Vozili smo se Ćiro stazom krajem zime i čak je i tada bilo nevjerojatno lijepo. Ali mogu zamisliti koliko nevjerojatno mora biti u proljeće ili ljeto.
Stvarno bih se voljela vratiti i voziti dijelom ove rute sa svojom djecom – ovakva putovanja pamtite cijeli život.
7. Po vašem tvom mišljenju, koji je potencijal biciklističkog turizma u Bosni i Hercegovini?
Mislim da je potencijal ogroman. Ova ruta bi zaista mogla postati jedan od dragulja Balkana.
Iznenadilo me što sam tako malo čulaa o Ćiro stazi, iako živim u Srbiji više od tri godine i puno putujem biciklom. Vozili smo se dva dana i jedva smo sreli druge bicikliste, iako je vrijeme bilo savršeno i bio je vikend.
Po mom mišljenju, ova ruta definitivno zaslužuje veću promociju. Više ljudi bi trebalo znati za nju – stvarno se isplati.
8. Na kraju imaš li neku poruku za bicikliste koji planiraju voziti Ćiro stazu?
Neka svaki tunel bude kratak, svaki spust dug, a svaki uspon onakav za koji kažete: „Pa… nije uostalom tako strašno.“
Želim svima da do kraja rute stignu s osmijehom, bez ozljeda i s jakom odlukom da se vrate i ponovno je voze jednog dana.
Cikloturizam.ba
